Hajde da danas činimo sve naopako!
Krenimo od kraja dana,
tada ćemo shvatiti koliko je dragocjeno
vrijeme što ga imamo!
Ostavimo riječi, fraze i rečenice,
budimo u tišini, povezati ćemo se više i dublje
nego da koristimo sve moguće vokale i konsonante.
Ugasimo buku koja nas okružuje
i okrenimo se prema unutra
da poslušamo naše biće što nam želi reći.
Skinimo naočale s naših očiju
i pogledajmo stvari onakvima kakve jesu.
Zavist ostavimo inspiraciji, ljubomoru – povjerenju.
Pohlepu prepustimo sposobnosti da se povežemo i
pomognemo svakome da zablista u svojoj ljepoti.
Tračevi i ogovaranja neka završe s mudrim ustima
koje znaju dubinu empatije i suosjećanja.
Ponos neka se pokloni pred prijestoljem poniznosti,
jer svi veliki ljudi prije svega su svjesni
kako ne postoji veći i manji.
Učinimo samo ono što je u skladu s našom istinom,
krenimo putevima koje sami želimo istražiti,
a ostavimo karte i mape kuda bi trebali i morali po strani.
Hajde da danas igramo ovu igru,
da zavrtimo svijet u drugu stranu,
da učinimo nešto drugačije,
i možda na tren sve postane lijepše i bolje.
