Dinamika “osobnih istina”

Little girl drawing and coloring

Svi se sjećamo bojanki, raznih prikaza, crno bijelih kontura koje su čekale da ih netko oboji u raznim bojama. Razmišljam ovih dana kako je svaka situacija koja nam se dogodi u životu upravo poput bojanke. Dobijemo crno bijeli oblik, prikaz ili situaciju, a onda je i obojimo našim bojama u skladu s našim viđenjem ili time kako bi slika trebala izgledati.

Jednu te istu sliku, svaka bi osoba uredila na svoj način, možda bi se u nekim bojama slagali, a neke dijelove bi vjerojatno sasvim suprotno uradili. Život u našim iskustvima nije objektivan, on je u mnogočemu čista subjektivnost, mi ga gledamo kroz naočale, bojimo ga svojim bojama i pridodajemo značenje koje proizlazi iz svega onoga što jesmo i što smo doživjeli kroz iskustvo. Jedan mali dio je ono što se zaista događa, a ostalo je značenje koje pridodajemo onome što se zbiva. Kroz projekciju koju stvaramo mi dolazimo do neke naše „istine života“ i fiksiramo svoju teoriju ili rječnik kroz koji ćemo prevađati Život i dati mu oblik i strukturu.

Isto kao što mi to činimo, s druge strane postoji i onaj drugi koji također ima svoj vlastiti jezik, rječnik i teoriju koju je usvojio. I u jednom trenutku, čak i oko iste stvari, mi dolazimo, susrećemo se i pričamo kroz naš vlastiti jezik, gledamo kroz naše naočale i pridodajemo značenje. Ponekad se možemo susresti, a ponekad su jezici kojima baratamo sasvim različiti. Dolaze dva svijeta u dijalog, sukob, razumijevanje ili razilaženje. U principu dolazimo u priliku, daje nam se mogućnost da proširimo, shvatimo ili obogatimo sebe, a i drugoga. Ukoliko je glazba previše glasna, nećemo se čuti! Ukoliko smo previše brzi možemo se mimoići. Ako su nam naočale previše tamne, nećemo se vidjeti! I onda moramo stati, moramo krenuti od početka, od slova, riječi, pa definicija imajući na umu da je slika samo jedna, a promatrač vidi ono što mu je u fokusu iz njegovog kuta gledišta, tražeći da se u našim pogledima, jezicima i značenjima susretnemo, držeći svoje i gledajući u onoga drugoga i njegovu istinu.

Možda nikada „njegova istina“ neće postati naša, možda će biti skroz drugačija od našega pogleda i sasvim je to uredu, ali ono što ostaje bitno je da ugledamo i ono što je drugačije od nas i da shvatimo da svatko ima svoje pravo da oboji svoj list bojanke onako kako želi, a mi da si dozvolimo da neki lik ponekad i prebojimo nekom drugom bojom.

Advertisements