Brige,problemi,prepreke…

Advertisements

Jesen duše

Dinamika “osobnih istina”

Little girl drawing and coloring

Svi se sjećamo bojanki, raznih prikaza, crno bijelih kontura koje su čekale da ih netko oboji u raznim bojama. Razmišljam ovih dana kako je svaka situacija koja nam se dogodi u životu upravo poput bojanke. Dobijemo crno bijeli oblik, prikaz ili situaciju, a onda je i obojimo našim bojama u skladu s našim viđenjem ili time kako bi slika trebala izgledati.

Jednu te istu sliku, svaka bi osoba uredila na svoj način, možda bi se u nekim bojama slagali, a neke dijelove bi vjerojatno sasvim suprotno uradili. Život u našim iskustvima nije objektivan, on je u mnogočemu čista subjektivnost, mi ga gledamo kroz naočale, bojimo ga svojim bojama i pridodajemo značenje koje proizlazi iz svega onoga što jesmo i što smo doživjeli kroz iskustvo. Jedan mali dio je ono što se zaista događa, a ostalo je značenje koje pridodajemo onome što se zbiva. Kroz projekciju koju stvaramo mi dolazimo do neke naše „istine života“ i fiksiramo svoju teoriju ili rječnik kroz koji ćemo prevađati Život i dati mu oblik i strukturu.

Isto kao što mi to činimo, s druge strane postoji i onaj drugi koji također ima svoj vlastiti jezik, rječnik i teoriju koju je usvojio. I u jednom trenutku, čak i oko iste stvari, mi dolazimo, susrećemo se i pričamo kroz naš vlastiti jezik, gledamo kroz naše naočale i pridodajemo značenje. Ponekad se možemo susresti, a ponekad su jezici kojima baratamo sasvim različiti. Dolaze dva svijeta u dijalog, sukob, razumijevanje ili razilaženje. U principu dolazimo u priliku, daje nam se mogućnost da proširimo, shvatimo ili obogatimo sebe, a i drugoga. Ukoliko je glazba previše glasna, nećemo se čuti! Ukoliko smo previše brzi možemo se mimoići. Ako su nam naočale previše tamne, nećemo se vidjeti! I onda moramo stati, moramo krenuti od početka, od slova, riječi, pa definicija imajući na umu da je slika samo jedna, a promatrač vidi ono što mu je u fokusu iz njegovog kuta gledišta, tražeći da se u našim pogledima, jezicima i značenjima susretnemo, držeći svoje i gledajući u onoga drugoga i njegovu istinu.

Možda nikada „njegova istina“ neće postati naša, možda će biti skroz drugačija od našega pogleda i sasvim je to uredu, ali ono što ostaje bitno je da ugledamo i ono što je drugačije od nas i da shvatimo da svatko ima svoje pravo da oboji svoj list bojanke onako kako želi, a mi da si dozvolimo da neki lik ponekad i prebojimo nekom drugom bojom.

 

pexels-photo-66100-775x450

 

Hajde da danas činimo sve naopako!

Krenimo od kraja dana,
tada ćemo shvatiti koliko je dragocjeno
vrijeme što ga imamo!

Ostavimo riječi, fraze i rečenice,
budimo u tišini, povezati ćemo se više i dublje
nego da koristimo sve moguće vokale i konsonante.

Ugasimo buku koja nas okružuje
i okrenimo se prema unutra
da poslušamo naše biće što nam želi reći.

Skinimo naočale s naših očiju
i pogledajmo stvari onakvima kakve jesu.
Zavist ostavimo inspiraciji, ljubomoru – povjerenju.

Pohlepu prepustimo sposobnosti da se povežemo i
pomognemo svakome da zablista u svojoj ljepoti.

Tračevi i ogovaranja neka završe s mudrim ustima
koje znaju dubinu empatije i suosjećanja.

Ponos neka se pokloni pred prijestoljem poniznosti,
jer svi veliki ljudi prije svega su svjesni
kako ne postoji veći i manji.

Učinimo samo ono što je u skladu s našom istinom,
krenimo putevima koje sami želimo istražiti,
a ostavimo karte i mape kuda bi trebali i morali po strani.

Hajde da danas igramo ovu igru,
da zavrtimo svijet u drugu stranu,
da učinimo nešto drugačije,
i možda na tren sve postane lijepše i bolje.

Antonio

Dan žena

51fd4e073a5c230f82bf528d466f6b2c

Sretan dan Žena svim dragim osobama ljepšeg spola!

 

Današnji dan je prilika da se prisjetimo i poklonimo svim ženama preko kojih je život došao do nas. Da odamo poklon njihovim sudbinama i pričama, da priznamo njihove živote upravo onakvima kakvi jesu, ništa ne dodajući i ništa ne oduzimajući. Zatvorimo svoje oči na trenutak i naoravimo jednu kratku vježbu. Zamislimo našu majku, baku, prabaku i recimo u svome srcu:

 

„Vidim Vas i vašu sudbinu! Vidim kako je Život došao preko vas do mene, vidim koliko je Život dragocjen i prihvaćam ga pod punu cijenu. Poštujući vašu sudbinu i ja sada idem svojim putem i nastavljam dalje Život koji sam primio/primila i dajem ga dalje, a Vama ostavljam mjesto u mome srcu!“

 

Danas je prilika da se povežemo s našom dušom, emocijama, životom, rađanjem, intuicijom… Sa svime što ženski arhetip predstavlja ljudskome rodu. To su odlike i kvalitete koje pripadaju svakome biću, bez obzira na spol. To su iskonske snage koje su neodvojive od nas, a omogućavaju nam da živimo život i prenosimo ga dalje…Svaka ideja, plan, misao, namjera mora se najprije začeti u nama, rasti u našoj utrobi prije nego li ugleda svjetlo dana. A tek onda moramo hraniti i davati sve što je potrebno da bi raslo i zaživjelo. Ovo je samo jedan primjer kako je ženski aspekt neodvojiv od čovjeka.

 

Kada budemo naučili cijeniti taj dio sebe (a osobito muškarci koji u tome nisu poticani, nego ih se redovito potiče da potisnu kao nešto neprihvatljivo ili nesvojstveno muškarcu) tada ćemo više cijeniti i Žene oko nas. Neka nam današnji dan bude poticaj da njegujemo taj dio sebe, priznamo njegovo mjesto i sa zahvalnošću u srcu odamo počast Ženi bez koje ne bi bilo Života na ovoj zemaljskoj razini postojanja!